FILIP ŠOVAGOVIĆ - Zbog Zadre imam problema u gradu
August 25, 2008 Trac nasao admin
Kategorije Film, TV & Glumci, Novi tračevi
Zagrebački glumac, široj publici poznat po ulozi Zadre u “Našoj maloj klinici”, u stvaralačkom je zenitu: pripremio je monodramu, završava ljubavni roman, a osnovao je producentsku kuću u kojoj su mu najbliži suradnici - susjedi
Ovo ljeto 43-godišnji glumac Filip Šovagović najviše je vremena proveo na Pagu, sa svojom novom djevojkom Veronikom Radman, zagrebačkom arhitekticom koja je osvojila prvo mjesto na najtečaju za mrtavčnicu na groblju Resnik u Zagrebu, te prijateljima, pijanistom Lovrom Pogorelićem, pjevačicom Majom Vučić i njezinim suprugom, umjetnikom Igorom Hajdarhodžićem.
Ekipa iz zagrebačke Mesničke ulice, koja posljednjih godina živi kao obitelj u kojoj svatko uživa u onome što radi, preselila se u Pag zbog Paškog ljeta.
Naime, Lovro Pogorelić direktor je tog ljetnog glazbenog festivala, koji ove godine slavi desetu obljetnicu; Maja Vučić organizira jazz-večer; Igor Hajdarhodžić predstavit će svoje makete brodova i sve zainteresirane naučiti na radionicama kako ih mogu i sami napraviti, a Filip Šovagović je najprije nekoliko dana snimao dokumentarac “Koncert” o Lovri Pogoreliću, a zatim je 4. kolovoza u Kneževu dvoru izveo svoju monodramu “Stanje nacije”.
Bila su to dva nova zadatka u vrlo radnoj godini pomalo ćudljivog glumca. Naime, osim što je u Ljubljani snimio nove nastavke vrlo gledanog humorističnog serijala “Naša mala klinika”, neko je vrijeme potrošio i na registriranje producentske kuće Zona sova d.o.o., a napisao je i roman „Život je gluh”, koji uskoro izlazi iz tiska.
Kako ste se proveli na Pagu?
- Ma, bili su to burni dani. Pokušali smo se odmarati, ali smo ipak mnogo više radili. Oko “Koncerta” sam se prilično potrudio jer je to prvi projekt producentske kuće Zona sova. Želio sam snimiti sve detalje vezane uz jedan koncert mog prijatelja Lovre Pogorelića - od najsitnijih priprema, prenošenja klavira, samog koncerta i svega ostaloga što prati taj veličanstven događaj. Na filmu su sa mnom radili fotograf Mijo Vesović, snimatelj Toma Zidić i ton-majstor Saša Miočić. Siguran sam da će nakon gledanja tog filma barem neki konačno shvatiti da je turbofolk ipak zalutao na planet Zemlju. Bit će ih malo, ali nama je i to dovoljno.
Koja je uloga Nine Pogorelić u vašom maloj ekipi?
- Osim što je supruga mog prijatelja Lovre, Nina je i umjetnička direktorica projekata i dramaturška konstanta u Zona sovi. Sedam godina radila je kao profesorica glazbene umjetnosti u gimnaziji, zatim je još toliko vremena bila producentica u Koncertnoj direkciji Zagreb, radila je i u Zagrebačkoj filharmoniji, a od lani se bavi samo obiteljskim poslom - Paškim ljetom i Zona sovom. Ona je žena koja probleme rješava u četiri minute, i to one iste za koje meni treba od dva tjedna do četiri godine.
Zašto ste svoju producentsku kuću nazvali Zona sova?
- To je izvedenica od MAXzone, prvog hrvatskog broad-portala na kojem sam objavio 33 filma i - sove. Naime, sova ušara često mi doma pada kroz dimnjak i straši moju mačku.
U vašoj blizini je stalno i vaša nova djevojka
. - Da, i Veronika je došla sa mnom na Pag. Zajedno se odmaramo i zajedno radimo. Iako je Veronika arhitektica, mnogo pričamo o mom poslu. Dobro nam je skroz. No, nerado govorim o svom privatnom životu. Mislim da je to nezanimljivo javnosti, gluha priča. Inače, najbolji poznavatelji svih situacija u kojima se nađem su Tonko i Vlado, barmeni u “Gavellinom” kafiću. Ondje ujutro “instaliram” kancelariju: bacim se na internet, telefoniram, šaljem SMS-ove, posuđujem i vraćam lovu. I u to doba dana najzabavniji mi je Nenad Cvetko jer me ništa ne pita, samo šuti i pije kavu, a ja pokraj njega čitam novine. Na večer mi se jave Ranko Zidarić i Goran Navojec ili Čadež, a noću - noćne more.
Iz svega toga crpim priču. Gdje će se “Koncert” moći vidjeti?
- Planiramo ga prikazati na televiziji jer je televizija potpuno neiskorišten medij. I najbliži umjetnosti. Taj film bi trebao odabrati Đelo Hadžiselimović za emitiranje u večernjim satima, plus reprizirati ga ujutro za one koji su u vrijeme Dnevnika popili tabletu za smirenje, a poslije Dnevnika tabletu za spavanje. Siguran sam da bi film voljeli vidjeti i na festivalu Zagreb dox. Želio bih se s tim filmom vratiti i u Pulu, premda je moja “Pušća bistra voda” bio najgore ocijenjen film u povijesti tog festivala. Trebalo mi je vremena da shvatim kako je olakšavajuća okolnost što se to dogodilo na početku moje filmografije i da neće biti moguće napraviti gori film od toga.
Je li vas taj neuspjeh motivirao da osnujete vlastitu producentsku kuću?
- Da. Na tom sam filmu shvatio koliki je problem cenzura na razini produkcije. Scenarij je dobar i da sam film radio u vlastitoj produkciji, sve bi ispalo drugačije. Ne bi bile izbačene neke scene koje su, kao što se vidjelo na filmu, baš nedostajale.
Hoćete li i u buduće projekte uključiti prijatelje?
-U ovaj projekt uključio sam svoju ekipu iz Mesničke, koja je sjajno uigrana, ali naravno da ćemo surađivati i s drugima. Moglo bi se dogoditi da produciramo i filmove mojih kolega.
Koje kolege osobito cijenite?
-Zadržao bi se na svojoj generaciji i svakako želim spomenuti Dalibora Matanića, Kristijana Milića i Tomislava Fiketa.
Hoćete li snimati i sapunice?
- Nemamo namjeru snimati sapunice i u tom smislu nismo nikome konkurencija. Radit ćemo dokumentarce o malim i velikim umjetnicima koji nisu dovoljno poznati javnosti, igrane filmove, kazališne predstave, bavit ćemo se i izdavaštvom… Nastojat ćemo nametnuti jedan novi trend, neusporedivo bliži umjetnosti od dosadašnjih “trendova”.
Koliko vas je odredila uloga fufljavca hipohondra Zadre u “Našoj maloj klinici”?
- Ma imam užasne probleme s hodanjem po gradu. Podnošljivo je kad mi netko dovikne: “ Zadro, Zadro, di su ti zubi” ili gdje mi je Helga. No, nije baš ugodno čuti “ Zadro glupane, majmune, kretenu” . Uglavnom, frustrirani klinci na meni vježbaju svoju hrabrost i utemeljuju status vođe u društvu kad izgovore što više tih pogrdnih riječi. Inače, s “Našom malom klinikom” povezan je i kulturološki šok jer sam zbog uloge u tom serijalu morao praktično živjeti u Ljubljani skoro godinu dana. Ne mogu opisati kolika je razlika između Hrvatske i Slovenije u nekim stvarima. Primjerice, u Ljubljani pederi slobodno hodaju gradom, dok po Zagrebu baš i ne. Inače, snimili smo stotinu epizoda “Klinike”, što je ekvivalent uspješnoj predstavi koja se prikazuje tri godine i sve je bolja.
Kako je izgledala ta godina dana na relaciji Zagreb- Ljubljana?
- Snimali smo u istom studiju i svaki sam dan ponavljao isti tekst: dosadno mi je, hladno mi je, vruće mi je… Nikada se ništa nepredviđeno nije dogodilo u toj Ljubljani. A i kad bih dok su trajala snimanja morao u Zagreb zbog predstave, stali bismo na istoj benzinskoj pumpi.
O čemu govori vaš roman „Život je gluh”?
- To je SMS roman o ljubavi, koji će izići u izdanju Durieuxa, u nakladi od 2000 primjeraka, za početak. Radi se o vrlo konkretnom, autentičnom i dokumentarnom pristupu.
Glumom se bavite već dvadesetak godina godina i “u dušu” poznajete svijet kazališta i filma: biste li sve to ponovili?
- Ja nisam studirao glumu zato što mi je tata bio veliki glumac, nego zato što mi akademija bila najbliži faks od kuće. Pravo je, istina, bilo malo bliže, ali ondje me nisu primili. Pao sam svaku godinu na glumi i veoma sam ponosan na taj rezultat. I dalje sam apsolvent, jer mi je ostao ispit iz scenskog govora. Upisao sam i filmsku režiju, Čak sam i predao diplomski film, ali bez prijavnice. Trinaest godina sam ukupno studirao, a u međuvremenu sam napravio četiri drame, jedan roman, te samo lani montirao 33 filma za T-portal. S obzirom da smo u tranziciji i koristimo modele senzacionalizma i kapitalizma, tako i ja koketiram s dva statusa: zaposlen sam u kazalištu “Gavella” kao epizodist i scenograf. Vjerojatno to za nekoliko godina više neće biti moguće pa bih se volio trajno orijentirati prema Zoni sova. Tu ću iskoristiti sve svoje iskustvo, upotpunjeno iskustvom svojih suradnika i prijatelja.
Izvor: Gloria magazin (hr)
Vasi komentari
Mislis da je trac zanimljiv!? Prokometarisi ga, ali budi pristojan jer ce tvoj komentar prvo pregledati admin...